utorak, 11.04.2006.
finalmente... ?
 oće li onda to proljeće ili neće? ništa mi više nije jasno.. taman kad sam se kao počela privikavati na nadolazeće promjene evo opet kiša... iako u pozadini te kiše osjećam toplinu koja samo što nije prevladala... kao dijete koje je rođeno u ljeto preferiram toplinu... doduše kako starim, više mi ni hladnoća nije baš tako mrska kao nekad... a pretjerana toplina mi postaje mrska.. ono što je nekad mučillo moju babu, sad se i ja polako ali sigurno počinjem žaliti na one ljetne pasje vrućine. nijedan extrem mi nije drag. iako poznajem ljude koji kažu "ma samo nek prži, što više to bolje!" imam toliko toga na virtualnom popisu stvari koje želim srediti sa dolaskom ljepšeg vremena. općenito sa pomakom vremena, u vremenu koje dolazi... poboljšati sebe i svoju okolinu, svoje rezultate na svim planovima. nekako želim vjerovati da već znam baratati sa onime što se MORA i sa onime što je GUŠT, pa polako ali sigurno nastojim oba elementa uklapati u svakodnevni život. osobno funkcioniram najbolje pod tim silnim presingom, jer nekako u toj strci mozak mi brže i bolje radi, nemam vremena uljeniti se, uvijek me neđto tjera, pa to izvanjsko postaje moje unutarnje gorivo. onda i one ostale GUŠT aspekte moram ubaciti u taj suludi protok vremena i obveza, i uz malo truda, mnogo se toga može stići. ako si sama dam slobodno vrijeme, eto problema. opustim se ko gljiva, kao da sutra ne postoji, i to me uvijek sustigne i dotuče. neke stvari ne možeš odlagati, jer te čekaju već sutra iza ugla. grozno ali istinito. neke mudrosti života, ma koliko to glupo zvučalo, počinju se pokazivati kao istinite. ne može se sve stići, zadovoljiti, obaviti... naći mjeru je nedostižan cilj, kojem unatoč tomu treba težiti. biti bolje organizirana = biti bolja u mojem slučaju bolja mama, bolja supruga, bolja kućanica bolji student, bolji radnik, bolji fotograf, bolji dizajner... itd. bolja vremena, here I come! |
ponedjeljak, 10.04.2006.
da nam živi živi rad
 ma koliko čovjek može raditi/funkcionirati da to sve skupa izdrži ?!? popodne sam odspavala, što bi naš narod rekao "ko zaklana" fuj grozne li izreke.. legneš po suncu, a probudiš se u sumrak elem, još uvijek sam budna ujutro će biti opet bauljanje, zijevanje, kukanje, jaukanje šta ću kad volim naveče biti budna, nekako me taj spokoj koji se spusti obuzme, ne vidim više koliko je sati... i sva čula su izoštrena jer nema one sveprisutne dnevne buke, sveg onog što zagađuje i vid i sluh mrak stišava mnoge nepoželjne pojave pojačava i izoštrava naša čula (barem moja) i tad mogu sve što hoću nije da ne volim jutra...rana jutra... zoru al je rijetko vidim, obzirom na gore navedeno... nemoš sve u životu imat, rekli bi ljudi ako ništa drugo, mene će ovo selfdistrakšn ponašanje stajati puno muke.. i ne znam hoću li ikad doći pameti.. noćna sam zvijerka i nema mi pomoći bar ne zasad |
srijeda, 29.03.2006.
promjene
 dan na poslu hektičan. ljudi se od jutra vrpolje na svojim stoličicama u sve tanjim odijevnim predmetima. kratki rukavi nakon dugo vremena iako je jutro hladnjikavo. dan se razvlači. pogled na sat. a vani temperatura naočigled raste iako su prozori uski i ne može se steći potpun dojam kakvo je vani uistinu vrijeme. poneki dosadan kolega. poneki zabavan. izlazak iz zgrade. navala na osjetila. svjetlo tuče u oči. buka sa prometnice napada uši. a tek sparina. koja to i nije. ali nakon zime ova prva navala temperature šokira tijelo. i duh. ulazak u tramvaj. čudan je osjećaj biti bez jakne na otvorenom prostoru. osjećaj kao da sam potpuno bez odjeće. mene ti prijelazi uvijek iznenade, teško to mijenjam u svojoj glavi. tramvaj poluprazan. čudno za ovo doba dana. no, ipak još nije 16h. gledajući kroz prozor vidim prizor koji mi okuplja pažnju. iz automobila u pokretu izviruje kroz stražnji prozor glava. glava kosooka. prizor iz američkih filmova, pomislim. očekujem i neki fotić spreman da okine još jednu digitalnu fotku. ali nisam ga vidjela. fotić. tramvaj je nastavio dalje. kao i auto. samo u drugom smjeru. faks. prazna predavaona, svega nas nekoliko. polako dolaze ostali. zrak postaje gust. toplo je. previše ljudi na premalom prostoru. kisika niotkud. umorna sam, dan mi je počeo prerano. vani je sunce. vani je vruće. unutra zagušljivo. čak i gđa. prof. to primjećuje i uvrštava u svoje predavanje. tema je ADAPTACIJA kod ljudi na nastale PROMJENE. kod mene adaptacija možda traje nešto dulje. pa čak i na proljeće. |
